Jod je hemijski element sa simbolom I i atomskim brojem 53. Ime mu potiče od grčke riječi ioeides što znači ljubičast. Jod je halogeni element, nemetal, a u prirodi se najčešće nalazi rastvoren u vidu jodida u okeanima i morima. Najteži je hemijski element koji ima funkciju i koji je neophodan živim bićima. Zbog visoke reaktivnosti i ispiranja u okeane, jod je manje dostupan unutar kontinenata što dovodi do njegove deficijencije kod kopnenih životinja, ali isto tako i kontinentalne ljudske populacije. Nedostatak joda u dijeti zahvata preko 2 milijarde ljudi i glavni je uzrok intelektualnih poteškoća tokom razvoja.
Čist jod na sobnoj temperaturi je plavo-crne boje i u čvrstom je stanju. Pri zagrijavanju sublimira u vidu ljubičastih para. Čist jod je toksičan za ljude, a ljudski organizam najbolje ga iskorištava iz jodida, jona joda.
Raznovrsna prehrana, a pogotovu redovno konzumiranje ovih namirnica će vam obezbjediti dnevne potrebe organizma za jodom: jodirana so, krompir, mlijeko, morski plodovi, morska riba, puretina, suve šljive, kuvana jaja, jogurst, banane, jagode, razni sirevi, pečurke te povrće iz geografskih regiona bogatih jodom.
Biološka uloga
Svi sisari imaju potrebu za jodom. Uz pomoć joda naš organizam tj naša štitna žlijezda sintetiše hormone trijodotironin i tiroksin. Ovi hormoni regulišu rad metabolizma. Jod utiče i na prednji dio hipofize i na cjelokupan mentalni razvoj ljudi. Višak joda se deponuje u štitnoj žlijezdi i po potrebi uzima odatle. Jod je i jako dezinfekciono sredstvo (ubija bakterije i gljivice) i izuzetno je važan za dobar imunosni sistem. U organizmu odraslog čovjeka ima oko 30-50 miligrama joda.
Preporučeni unos joda
Potrebe organizma za jodom variraju od perioda života… U tabeli ispod su navedene preporučene vrijednosti za unos joda:
Bebe
0 do 1 godine – 110 do 130 mikrograma
Djeca
1 do 8 godina – 90 mikrograma
8 – 13 godina – 130 mikrograma
14 – 18 godina – 150 mikrograma
Odrasli
muškarci i žene – 150 mikrograma
trudnice – 220 mikrograma
dojilje – 290 mikrograma
Minimalna količina ispod koje ne bi trebalo ići sa unosom joda je 70 mikrograma, dok organizam toleriše unos do 1100 mikrograma po danu i to je gornji limit koji ne bi trebalo prekoračiti.
Hrana bogata jodom
Raznovrsna prehrana, a pogotovu redovno konzumiranje ovih namirnica će vam obezbjediti dnevne potrebe organizma za jodom: jodirana so, krompir, mlijeko, morski plodovi, morska riba, puretina, suve šljive, kuvana jaja, jogurt, banane, jagode, razni sirevi, pečurke te povrće iz regiona (geografski) bogatih jodom.
Nedostatak joda
Kako je jod veoma važan za naš organizam, tako nedostatak joda uzrokuje razne poremećaje. Uslijed nedostatka joda štitna žlijezda postaje uvećana te tako nastaje bolest struma ili gušavost. Gušavost može biti sporadična i endemska. Sporadična nastaje uslijed nasljednog defekta u proizvodnji tiroidnih hormona. Endemska se javlja obično u kontinentalnim područjima gdje u ishrani i vodi nema dovoljno joda. Pojedine strumogene materije takođe mogu izazvati strumu jer sprječavaju apsorbciju joda.
Ova bolest je ujedno i glavni razlog zašto je sva stona so koju kupujemo u trgovinama jodirana (radi sprječavanja). Nedostatak joda u ishrani je i glavni razlog mnogih mentalnih hendikepa. Teški nedostaci joda u ishrani beba i djece uzrokuju usporen fizički i mentalni razvoj. Kod ovih slučajeva primjećuje se niži koeficijent inteligencije za čak 10 do 15 poena. Teški slučajevi mogu da dovedu i do hipotireoidnog kretenizma. Deficijencija kod odraslih može uzrokovati neke od sledećih simptoma: promuklost, suvu kožu, tanku kosu, rijetke obrve, zadebljan jezik, usporen puls, anemiju, natečenost, grčeve te smanjen osjećaj mirisa i ukusa. Deficijencija u jodu nastaje pri hroničnom unosu količina manjih od 20 mikrograma po danu.
Toksičnost joda
Kao što smo već rekli čist jod je toksičan za ljude. Unos čistog joda dovodi do trovanja i ima momentalan korodirajući efekt na organe za varenje. Trovanje jodom naziva se jodizam i veoma je rijetko, no najčešće se javlja kod bolesnika koji se tretiraju visokim dozama joda te profesionalaca koji rade sa jodom. Predoziranje je praktično nemoguće unosom kroz namirnice. Simptomi trovanja jodom su: tahikardija, gubitak težine, pospanost, metalan ukus u ustima, pretjerano lučenje pljuvačke, žeđ, oteknutost, bubuljice po tijelu, bolovi u stomaku, dijareja, mučnina, delirijum, groznica i nesvjestica.
Reference
http://www.nlm.nih.gov/medlineplus/ency/article/002421.htm
http://en.wikipedia.org/wiki/Iodine