Zelena salata

Ostali nazivi: -; engleski naziv: lettuce; njemački naziv: gartensalat; latinski naziv: lactuca sativa.

Zelena salata je vrsta lisnatog povrća koje se jede najčešće sirovo i veoma je zdrava namirnica za naš organizam. Samo ime „zelena salata“ govori da se ovo povrće koristi za salate i za mnoge njoj slične delicije. Odličan je izbor kao prilog sendvičima, hamburgerima, takosima, mnogim jelima i uvijek dobar izbor kao dekoracija mnogih specijaliteta. Odličnog je i osvježavajućeg ukusa, te može biti jedan od laganih obroka koji će dopuniti vašu dnevnu ishranu, čak i kada se napravi na najjednostavniji mogući način, sa dodatkom nekakvog ulja (maslinovo, bučino, suncokretovo ili bilo koje drugo), koji je neizostavan dio za salatu, prstohvat soli i malo običnog sirćeta.

Dosadašnji istorijski podaci o uzgoju salate govore da se prvenstveno uzgajala na prostorima drevnog Egipta. Vjeruje se da su je stari Egipćani selektivno ukrštali da bi dobili biljku jestivih listova, a postoje i dokazi o kultivaciji iz vremena od 2680. godine prije nove ere. Preko egipćana prenešena je u staru Grčku, koji su je na kraju prenijeli Rimljanima. Prvi put na prostorima Amerike našla se putovanjem Kristofora Kolumba. Pošto salata ima kratak životni vijek poslije branja, obično je prodavana na prostorima koji su bili blizu mjesta na kojem je uzgajana. Tek u skorije vrijeme od 1900-1950 godine razvijen je savremeniji proces hlađenja, skladištenja i poboljšane su transportne mogućnosti što je omogućilo veće dostupnosti i samim tim veće količine proizvodnje. Poslije 1950. godine proces pakovanja i skladištenja je revolucionarno razvijen u mnogo savremenije vakum hlađenje. Ovaj proces hladi polja na kojima je uzgajana, što omogućava njeno pakovanje na poljima odmah poslije berbe i time salata ima duži vijek svježine tokom i poslije transporta na mnogo udaljenija mjesta.

Zelena salata je jednogodišnja ili dvogodišnja biljka iz familije glavočika koja je ujedno i najbogatiji skup biljne flore na našim prostorima. Kao što smo spomenuli, pripada vrsti lisnatog povrća (povrće sa jestivim listovima), od kojih je danas poznato oko hiljadu vrsta , kao što su: španać, blitva, kelj, kupus, endivia i još mnoge druge vrste. Zelena salata raste u obliku glavica. Postoji mnogo vrsta zelene salate. Neke imaju završetke crvene boje, neke su žućkaste, neke rastu u glavičastom obliku sa veoma raspuštenim listovima, neke imaju reckave završetke, neke ne, dok neke imaju gorči ukus. Najpoznatije sorte koje se uzgajaju na našim prostorima su: radić, endivia, rimska salata i matovilac. Vrijeme branja u kojem je prikladna za jesti je oko jedan ili dva mjeseca, ovisno o sorti i bere se prije cvjetanja. Kada je zelena salata u stadijumu cvjetanja, ona razvija svoje sopstvene biljne organe za rasplod, te svojim daljim rastom primamljuje potrebne insekte radi oprašivanja. Sve ovo dešava se da bi obezbjedila potrebno sjeme za naredni usjev. Ovakva zelena salata je nejestiva, gorka pri okusu i listovi joj djeluju stari i pomalo tvrdi, što se moše uočiti vizuelno i dodirom.

Salata voli humusna i bogata vlažna zemljišta. Može se uzgajati i na suvljim zemljištima ali u tom slučaju rano prelazi u vrijeme cvjetanja. Ne voli zemljišta koja su dosta zasićena herbicidnim sredstvima i u takvim zemljištima uopšte ne uspjeva. Kao takva, koristi se često kao test za ispitivanje količine herbicida u tlu. Generalno se uzgaja kao jednogodišnja biljka. Može se uzgajati u rano proljeće ili pred zimu, da bi se produžilo vrijeme branja prije cvjetanja. Iako su za salatu najbolje relativno niske temperature, zbog dužeg životnog vijeka, ova vrsta povrća je vrlo otporna na razne klimatske nedaće i danas je dostupna u prodaji u bilo koje doba godine. Zimi, može da se uzgaja u staklenicima. Proizvodi se u svim dijelovima svijeta, za potrebe kućanstava i u komercijalne svrhe. Najviše se proizvodi u Evropi, Aziji i Sjevernoj Americi, na prostorima sa umjerenom klimom.

Nutritivno gledano zelena salata spada u zdrave namirnice. Veoma je malog kalorijskog iznosa, tačnije na 100 grama ima oko 15 kalorija. Proteina ima 1,23 grama, a ugljenih hidrata ima oko 3,29 grama na 100 grama. Sto grama zelene salate ima oko 2,1 gram vlakana. Vrlo je lagan obrok, pa je pogodan za osobe koje unose manji kalorijski iznos od predviđenog. Njenu masu čini 95% voda, a ostalih pet sadrži zdrave makronutrijente. U zavisnosti od sorte, zelena salata je dobar izvor vitamina A i vitamina K. Sorte tamnijih salata, odnosno salata sa tamnijim listovima imaju veće koncentracije vitamina A. Od minerala sadrži znatnu količinu kalijuma, koji je bitan za sve neurološke funkcije. Kalijum je osmi ili deveti elemenat po masi u ljudskom tijelu, a zauzima oko 0,2% ukupne mase tijela. Osoba od recimo 60 kg treba sadrži približnooko 120 grama kalijuma. Zelena salata takođe sadrži nešto vitamina C i vitamina E. Od minerala u manjim količinama ima kalcijuma, željeza, mangana, cinka, magnezijuma, fosfora i bakra. Iako su ovi izvori dosta manji od dnevnih potreba, koje bi jedna osoba prosečno trebala unijeti tokom dana, jedan obrok zelene salate dnevno može obezbjediti od 4-7 % dnevne potrebe za ovim mineralima. Obično se najveće koncentracije svih vitamina i minerala nalaze u listu salate, a ne u korjenu ili rebrima. Poznato je da zelena salata prirodno apsorbuje i koncentriše litijum.

Uticaj na zdravlje

Ova namirnica je energetski vrlo siromašna, ali zato obiluje vodom u svom sastavu, što je čini idealnom namirnicom za prilagođavanje programu ishrane radi gubitka težine. Zbog dobrog izvora kalijuma blagotvorno djeluje na srce, nervni sistem i kardiovaskularni sistem. Sadrži antioksidanse od kojih je najviše prisutan vitamin A.
Kako sadrži vitamin C tako i blagotvorno djeluje na imuni sistem. Mnoge studije pokazale su da ova biljka sprječava razvoj stanica raka i usporava razvoj bolesti disajnih puteva. Studije su pokazale još bolje rezultate kod ispitanika koji su bili pušači jer djeluje zaštitno na štetne uticaje zagaćenog vazduha i alargena prašine. Zelena salata je sadrži i jedinjenje laktukarij koje djeluje analgetično, što znači da umanjuje bolove, smiruje i osigurava miran san. Ima duaretična svojstva, a time i odstranjuje višak vode u organizmu.

Kupovina i čuvanje

Zelena salata je dostupna tokom čitave godine u većini supermarketa. Ipak, najbolji i najzdraviji izbor za vas je salata iz vaših povrtnjaka ili salata uzgojena na obližnjim poljoprivrednim imanjima. Takva salata je najsvježija, a i vjerovatno njeni prodavci mogu dati informacije da li je podvrgnuta pesticidima. Uvozne salate, salate koje se proizvode u komercijalne svrhe obično su manje svježe i imaju kraći rok trajanja jer su izložene transportu i brzom hlađenju.

Kada kupujete zelenu salatu trebate obratiti pažnju na njenu svježinu, listovi joj moraju biti zeleni i mekani na dodir. Ako ima žućkaste listove, to znači da je prerasla i vjerovatno neće biti ugodnog okusa. Trebate obratiti pažnju da nema uvelih listova, nikakvih pjega, tragova sušenja ili truljenja. Kada kupujete zelenu salatu poželjno je da je iskoristite u toku dana, ako ne, onda je treba očistiti, oprati i čuvati u frižideru u pregradama za voće i povrće da što duže očuva svježinu. Poslije pranja, u frižideru može stajati najviše dva dana.

Kako zelena salata raste na vlažnim humusnim zemljištima te je kao takva podložna mnogim bakterijama, veoma je bitno da se salata pravilno i detaljno opere. Prvo je potrebno odstraniti sve oštećene vanjske listove koji su bili u dodiru sa zemljom. Potom se zelena salata pere list po list pod mlazom vode. Preporučuje se upotreba odmah po završetku pranja.